Međunarodni dan dječijih prava – 20.novembar

Međunarodni dan dječijih prava koji je potaknula Organizacija Ujedinjenih nacija (UN) obilježava se od 20. novembra 1989. godine u cijelom svijetu s ciljem boljeg razumijevanja, prihvatanja i dobrobiti sve djece. Generalna skupština UN-a je 20. novembra 1959. godine usvojila “Deklaraciju o pravima djeteta”, a 1989. godine “Konvenciju o pravima djeteta“. 

Rječju „konvencija” ističe se da je to dogovor i sporazum koji obavezuje države-članice UN-a na njegovu realizaciju, dakle svojevrstan međunarodni zakon. Prihvatile su ga 193 države u svijetu.

UN-ova Konvencija o pravima djeteta sadržana je u Aneksu I Dejtonskog mirovnog sporazuma te kao ostale konvencije koje je BiH ratifikovala ima prioritet u primjeni u odnosu na domaće zakonodavstvo.

Djeca se rađaju s temeljnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima. No, s obzirom na fizičku i psihičku nezrelost nameće se potreba isticanja posebnih prava djeteta na zaštitu koja proizlaze upravo iz te činjenice. Upravo je to osnovno polazište Konvencije o pravima djeteta jer djeca su najosjetljivija grupa koja trebaju zaštitu.

Prava djece nemaju rok trajanja. Ona su univerzalna i svevremenska. Djeca su naša budućnost. Svaka generacija, prilika je za stvaranje temelja za novi, bolji svijet. Prilika koju ne smijemo propustiti. Prilika da stvorimo svijet dostojan djeteta.

Dječja prava su prava kojima se štite sve osobe mlađe od 18 godina. Označavaju ono što svako dijete treba imati ili smije učiniti. Svako dijete ima pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, hranu, igru, zaštitu i još mnogo toga. Dječja prava svakom djetetu trebaju osigurati mogućnost da dosegne najviše što može. Sva su prava povezana i jednako važna. Osim što nam prava pripadaju jer smo se s njima rodili, jednako je važno da poštujemo i tuđa prava.

O pravima djece slušamo mnogo ali ima nekih prava djece na koja ponekad zaboravljamo:

1. Pravo djeteta da nauči da se svijet ne okreće oko njega – djeca ne trebaju odrastati s informacijom da se zbog njihovih želja okreće ovaj svijet. Trebaju znati da su samo dio ovoga svijeta, da postoje i drugi ljudi, njihove potrebe i želje, te da su svi ljudi jednako vrijedni.
2. Pravo djeteta da nauči da riječi bole – djeca trebaju odrasti s informacijom da neke riječi mogu povrijediti druge ljude, da uvredama i psovkama ne gradimo dobre odnose s drugima, i da ako samo govorimo takve riječi, velika je vjerojatnoća da ćemo od drugih iste te riječi dobiti natrag.
3. Pravo djeteta da nauči što je moral – djeca trebaju odrastati s informacijama o tome koja su prihvaćena ponašanja u društvu, a koja ne. Šta je pristojnost, a šta nepristojnost. Imaju pravo naučiti da se stariji poštuju, pa će tako poštovati i njih kada odrastu.
4. Pravo djeteta na obaveze – dijete ima pravo naučiti da postoje obaveze koje su njegove, te ako ih ne ispuni da slijede posljedice. Djeca imaju pravo znati da timskim radom u porodici održavamo kuću čistom i urednom, da učenjem i ispunjavanjem školskih obaveza daje sebi šansu za bolju budućnost.
5. Pravo djeteta da nauči što je umjerenost – djeca imaju pravo znati da se novac ponekad mogu potrošiti, da se mora zaraditi, kako bi kada odraste znalo pametno raspolagati novcem, a ne odrasti u uvjerenju da roditelji i drugi odrasli služe zato da bi njima omogućili neke predmete i stvari. Isto tako, djeca imaju pravo znati da je hrana potrošna, da zaraditi novac za hranu zahtjeva nečiji trud i vrijeme, te da prehranom direktno utičemo na zdravlje svog organizma – koje je isto potrošno.
6. Pravo djeteta da zna da su i drugi u pravu – dijete ima pravo znati da nije u svemu najbolje. Time će se naučiti skromnosti, poštovanju i prihvaćanju drugih, shvatiti da se od drugih treba i može učiti, te da njegova riječ nije zakon.
7. Dijete ima pravo na odgovornost – za sebe, svoje potrebe i želje. Odgovornost uključuje i svjesnost o posljedicama, te je pravo svakog djeteta da zna da ponašanja imaju posljedice – koje nisu uvijek ugodne i lijepe. Ima pravo naučiti brinuti se i boriti za sebe, a ne očekivati da će uvijek imati „zaleđe” već da se za neke stvari i privilegije mora i treba izboriti samo.

Na Međunarodni dan dječijih prava prisjetimo se i na ova prava djece, koja vrlo često ostanu zaboravljena. Današnjim obilježavanjem međunarodnog dana dječijih prava se želi senzibilizovati javno mnjenje i ustanove za potrebu zaštite maloljetnika od zloupotrebe, nasilja i raznih oblika diskriminacije. Na ovaj dan na poseban način treba gledati na prava djece i adolescenata na najsiromašnijim područjima naše planete, jer UNICEF ima tu odgovornost: govoriti o pravima djece tamo gdje je ona zakazala, ili govoriti o uspješnoj praksi, kako bi se svijetu politike i udruženja reklo što treba činiti u odgoju novih naraštaja koji bi bili potpuno svjesni vlastitih prava.