Tatatatira: Prije 49 godina emitovana prva epizoda “Kockice”

Od čega se sastoji djetinjstvo? Između ostalog, od niza pitanja koja djeca postavljaju odraslima. A emisija “Kocka, kocka, kockica” bila je i ostala taj “odrasli” koji preko malih ekrana nudi odgovore na razna pitanja koja samo djeca mogu da postave, pitanja koja su odrasli zaboravili.

Prva epizoda kultne televizijske serije za djecu “Kocka, kocka, kockica” emitovana je prvi put prije 49 godina – tačnije 27. novembra 1974. godine, na nekadašnjoj Televiziji Beograd, a postala je i ostala kultna i neprevaziđena dječja emisija tog formata.

Glavnu riječ vodio je glumac Branko Milićević, ali su junaci bili – djeca. “Tatatatira”, glasio je čuveni poklič Branka Kockice, koji bi tako objavio polazak svojim malim drugarima na neku lokaciju snimanja, a taj izraz živi do danas.

Serijal je prije 49 godina počeo s emitovanjem, a nastao je tako što je redakcija obrazovnog programa medijskog servisa 1972. godine započela istraživanja u vrtićima, razgovarajući s vaspitačima i djecom, da bi došlo do prave formule za dječiju seriju. Koncept prve epizode pripreman je godinu dana.

Emisiju obrazovno-zabavnog karaktera gledali su svi – od djece, preko roditelja, do baka i deka. Produkcija je bila ozbiljna, 12 stručnih ljudi radilo je na svakoj emisiji, a ako bi tema bila neka stručna, poput fizike, hemije, matematike… za scenario te epizode bili su, kao saradnici, angažovani stručni ljudi iz tih oblasti.

“Kockicu” su, na Milićevićevu ideju, stvorili urednik Školskog programa Radio-televizije Beograd Ljubiša Bogićević i dramaturg i profesor na Akademiji za pozorišnu umjetnost, koji je bio reditelj i scenarista, Ljubiša Đokić, da bi nakon desete epizode urednica bila Biserka Pejović.

Pažljivo su birane teme i to u dogovoru sa psiholozima koji su osluškivali glas djece i njihova pitanja, i na osnovu toga su i pravljeni scenariji za epizode. Vodilo se računa o svemu – o temama za djecu predškolskog uzrasta, o dječjem žargonu, pratile su se promjene i trendovi, a razbijani su i brojni tabui.

Već nakon prvih epizoda djeca koja su učestvovala u realizaciji serijala pokazala su da ne postoji striktan put kojim bi ovaj serijal išao i da u njega treba unijeti neposrednu dječju radoznalost kojoj se odgovara na sva pitanja neposredno kako bi djeca prihvatila objašnjenja kao dio svog sopstvenog otkrića. To je učinilo da ovaj serijal ima duh improvizacije, a u tome je glavnu ulogu odigrao Branko Kockica. Kao vrstan i spretan kočijaš sa kočijama punim djece, prelazio je duge puteve…

Branko Kockica učio je djecu zašto je važno da se svakog dana peru zubi, da treba prati ruke, zašto je važan sport, kako treba pravilno da idu ulicom, da se ne izlažu opasnostima, zašto nije dobro lagati.

“Ja nisam hteo da budem dečji glumac, ali sam to jednostavno otkrio. I srećan sam zbog toga, jer ja prema deci imam neizmerno obožavanje”, rekao je Milićević svojevremeno.

Ono što je Branka Kockicu učinilo omiljenim likom među djecom jeste njegova neposrednost u odnosu sa njima, ali i to što im se obraćao kao odraslim ljudima. Nije im tepao, već im je na jednostavan, zabavan, ali i ozbiljan način otkrivao podatke iz raznih oblasti života.

U sjećanju su starijim generacijama ostale mnoge epizode “Kockice”, a jedna od najupečatljivijih je ona iz 1984. godine, sedam godina prije početka raspada bivše Jugoslavije, kada je djeci, odjevenoj u nošnje bivših jugoslovenskih republika, objašnjavao zašto je važno da se sve republike drže zajedno.

“Drugari, mi smo mala, siromašna zemlja, moramo biti zajedno, jer neka jaka, ekonomski silna zemlja može da nas pregazi, da nas zgromi, da nas slomi… Ako se sve naše republike čvrsto zajedno, ako se svi mi držimo jedan uz drugoga, ako se pomažemo, onda smo jaki, onda smo čvrsti, nesalomivi”, rekao je okupljenim klincima.

Posljednji put se poznata špica “U svetu postoji jedno carstvo”, koja je postala i neki vid himne mališana, pojavila na televizijskim ekranima 1994. godine. Iako je 2005. ponovo započeto snimanje, emisija nije ponovila pređašnji staž u emitovanju, te je njeno prikazivanje iste godine prekinuto.