ističemonaslovnaRegija BiračSvijetVijesti

Gorak ukus čokolade, milioni djece na plantažama kakaoa

Iza najslađeg slatkiša – čokolade često stoji i veoma gorka priča o radnoj eksploataciji djece, a svaka druga čokolada koju ćemo dobiti ili pokloniti za predstojeće praznike napravljena je od zrna kakaoa koja u Zapadnoj Africi ubiru i dječaci i djevojčice.

Broj djece primorane na težak rad raste već 20 godina i sada je u takvoj situaciji je svako deseto dijete u svijetu.

To bi, kako navodi RTS trebalo da promjeni direktiva o dužnoj pažnji koja uvodi odgovornost velikih kompanija za kršenje ljudskih prava i ekoloških standarda duž cjelog lanca proizvodnje. Dok nevladine organizacije hvale novi zakon, industrijalci negoduju. Kada zakon prođe sve faze odobravanja i počne njegova primjena, uticaće i na naše konditore.

U ovom trenutku, više od milion i po djece radi, uglavnom na porodičnim plantažama u Gani i Obali Slonovače. Stignu oni i da odu u školu, ali na polju nose teret, koriste mačete, trpe uticaj pesticida.

Zakoni i zabrana dječjeg rada širom svijeta nisu doveli do smanjenja rada maloljetnika u različitim industrijama. Oni koji se bave pravima radnika u proizvodnji kakaoa misle da bi evropski zakon o dužnoj pažnji, ipak mogao da donese značajnije promjene.

“Svi smo mi potrošači, građani i na kraju radnici, i mislim da svi želimo pristojne uslove rada za sve radnike. Naravno, želimo da se situacija u kojoj su radnici u industriji kakaoa i njihova djeca popravi, u tom smislu kao potrošači imamo značajnu ulogu”, kaže Matijas Lange, izvršni direktor Međunarodne inicijative za kakao, a prenosi RTS.

Dio te uloge, kako kaže, jeste da ćemo jednostavno morati da platimo veću cijenu za čokoladu koju kupujemo kako bismo osigurali da ti radnici imaju bolje uslove rada i da neće morati da koriste svoju djecu na farmi.

U Evropskoj uniji na zakon se čeka od februara. Kada prođe sve faze odlučivanja zemlje članice imaće dve godine da ga prevedu u nacionalno zakonodavstvo, a poslije toga velike kompanije još tri godine da ga primjene.

“Svi zakoni koji se odnose na održivi razvoj, ljudska prava i zaštitu životne sredine treba da postignu ravnotežu između biznisa, ciljeva kojima težimo i troškova njihove primjene. To nikad nije lako pa i danas imamo veliku debatu ne samo u vezi sa ovim, već i sa mnogim stvarima koje se tiče svakodnevnog života”, kaže Eleonora Vaskez, novinarka “Evroaktiva” u Briselu.

Uticaj na srpske kompanije

Do sada je sličan zakon primenjivala Nemačka. I on je doneo dodatne obaveze kompanijama iz Srbije koje rade kao dobavljači za to tržište. Privredna komora otvorila je i centar u kojem mogu da se informišu o obavezama.

“Problem je u tome što se kod nas slabo rukovode podacima i to je nedostatak naših kompanija, ali kada strani kupac zatraži potatke ili detalje u svom lokalnom lancu onda nastaje problem i tu je teško utvrditi neke istinitosti, a nekad je teško ubijediti manje kompanije da uđu u taj proces”, kaže za RTS Tanja Lindel, pomoćnica direktora u Sektoru udruženja privrede PKS.

Rad postaje problem kada utiče na dječji mentalni i fizički razvoj ili obrzovanje. A u toj situaciji u protekle dve decenije sve je više djece.

Međunarodna organizacija rada procenjuje da je širom sveta 160 miliona dječaka i djevojčica u tom riziku, odnosno svako deseto dete.

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Pogledajte još
Close
Back to top button