Profesor Stanislav Tomić o sukobu učenika i objava u medijima o vršnjačkom nasilju u SŠC „Petar Kočić“Zvornik

Profesor SŠC „Petar Kočić“ Stanislav Tomić na svom Fejsbuk profilu obratio se javnosti povodom sukoba učenika i objava u medijima o vršnjačkom nasilju u ovoj školi.

Objavu prenosimo u cjelosti:

– Već neko vrijeme nemam potrebu da se javno oglašavam o dnevnim dešavanjima i događajima osim kada sam upitan da prokomentarišem neku društvenu pojavu. Ipak, možda su neki od mene već očekivali da se javno odredim po pitanju vršnjačkog nasilja u Srednjoškolskom centru „Petar Kočić“ Zvornik. I, evo, ja to upravo činim, premda se izlažem opasnosti da zbog toga dođem u neku vrstu neprilika, da mediji ili njihovi komentatori koji su učestvovali u problematizaciji ovog slučaja iskažu netrpeljivost prema meni lično, te da me neosnovano proglase ličnim advokatom ili nečijim vojnikom i da u eventualnoj diskusiji nastupe ad hominem što svakako ne toleriše etički kodeks bilog kog formata debate. Nisam toliko naivan da vjerujem da se svi koji komentarišu objave na društvenim mrežama drže načela na kojima počiva kultura dijaloga. Dakle, svjestan sam te mogućnosti, no to me neće spriječiti da iznesem neke činjenice o ovom slučaju koje se tiču moje profesije. Drugim riječima, ono što ću saopštiti neću učiniti samo kao radnik škole, profesor filosofije i sociologije po vokaciji, nego i kao neko ko, između ostalog, ima dugogodišnje iskustvo u radu sa medijima, od članstva u redakcijama, kreiranju sadržaja štampanih medija, do obavljanja poslova TV novinara.

Kao što vidite, iako sam po prirodi svog posla imao neke informacije, nisam istrčavao, niti sam žurio sa objavljivanjem dok nisam prikupio dovoljno konkretnih informacija koje nisu rezultat pukog raspitivanja nego su njihov izvor stručna lica i organi same ustanove. To bih savjetovao svakom. Naročito onima koji se bave informisanjem i kreiranjem medijskih sadržaja.

Sada konačno ono što se u prethodnom periodu pričalo i pisalo o vršnjačkom nasilju treba suočiti sa nepobitnim činjenicama, kako bismo ocijenili kvalitet medijskog izvještavanja. Krenimo redom.
Šta se zapravo desilo? Sažeto rečeno, jedan učenik je u komunikaciji sa drugim učenikom vrijeđao članove njegove porodice na šta je uvrijeđeni učenik reagovao tako što ga je udario. U pitanju su učenici prvog razreda srednje škole.

Glavna teza i lajtmotiv svih tekstova i objava na ovu temu jeste da je škola pokušala da zataška čitav slučaj. Kreće se od naslova: „da li je važniji ugled ustanove ili zdravlje djeteta?“ Ova teza bi se i mogla uzeti u obzir da odjeljenjski starješina odmah po saznanju nije obavijestio roditelje oba učenika. Činjenice govore da se slučaj desio 27. 11. 2023. godine i da je odjeljenjski starješina, 28. 11. 2023. godine, odmah po saznanju, istog dana obavijestio roditelje i u saradnji sa pedagoško-psihološkom službom pokrenuo postupak. Uslijedio je niz sastanaka i razgovora sa roditeljima s ciljem rješavanja ovog slučaja. Vrlo važno, rekao bih, po riječima aktera razgovora, i otac i majka učenika koji je udario drugog učenika nisu bježali od odgovornosti njihovog djeteta, štaviše nisu imali ništa protiv da se njihove dijete kazni u skladu sa odgovarajućim postupkom. Čak su roditelji oba učenika bili na zajedničom sastanku u školi kako bi učestvovali u rješavanju ovog problema. Naposljetku, odjeljensko vijeće je izreklo disciplinku mjeru učeniku koji je udario drugog učenika. Interesantna je činjenica da uprkos prijedlogu nekih članova, vijeće nije izglasalo kaznu za verbalno nasilje učenika koji je proglašen za žrtvu iako je u postupku utvrđeno da je učeniku koji ga je udario na najvulgarniji način spominjao članove porodice. Još interesantnije je da roditelji učenika koji je kažnjen nisu insistirali da i drugi učenik bude kažnjen zbog neprimjerenog izražavanja. Nešto blažim pristupom prema obje sukobljene strane odjeljenjsko vijeće, ali i roditelji kažnjenog učenika su, prema tome, pokušali na taj način da zaustave ono što struka zove spiralom mržnje i nasilja.

Sada se postavlja pitanje, može li se ovdje govoriti o zataškavanju od strane škole ako uzmemo u obzir samo činjenicu da su obaviješteni roditelji oba učenika i ako je odmah pokrenut postupak. Vrlo je važno napomenuti da je postupak pokrenut i da se sa roditeljima razgovaralo prije medijskih objava o spomenutom slučaju. Medijske objave zapravo počinju desetak dana nakon samog slučaja. Čini mi se da je prva objava na ovu temu bila 7. 12. 2023. U toj objavi stoji da škola nije pokrenula slučaj, iako je očigledno da je slučaj pokrenut znatno ranije. Ovdje treba postaviti pitanje, da li je novinar došao u školu, „izašao na teren“, razgovarao sa svim akterima i svim stranama, tražio eventualno u zakonom definisanom obimu uvid u određenu dokumentaciju poštujući principe privatnosti? Ili se možda ozbiljan novinarski posao može obavljati od kuće? Da li može ili ne može to procijenite sami.

Nadalje, u tekstu se spominje „potpuni izostanak reakcije profesora“. U postupku je utvrđeno da su taj udarac vidjela samo tri učenika. Što znači većina ostalih učenika nije, pa ni profesor, nisu to ni vidjeli, niti je to odmah prijavljeno profesoru. Kao što je već rečeno, odjeljenjenski starješina za to saznaje sutradan.
Kada su se pojavile izjave drugih učenika koje svjedoče o neprimjrenom ponašanju učenika koji je u ovom slučaju žrtva, naprasno se pojavljuje priča o nasilju o toaletu mnogo prije ovog slučaja. Nije bez značaja činjenica da se jedan drugi učenik žalio razrednom da ga je učenik označen kao žrtva isprskao vodom u toaletu. Majka učenika koga je isprskao učenik koji će postati žrtva nasilja, nije insistirala na kazni jer je prskanje vodom smatrala običnim dječijim nestašlukom.

Za razmišljanje je otkud da se najednom u sred postupka pojavljuje ta priča sa toaletom, gdje nema kamera i gdje je teško utvrditi činjenice. Ako uzmemo u obzir da se vršnjačkim nasiljem ne može smatrati samo jedan slučaj, možda će neke stvari biti jasnije. Ali o tome ne bih da suduim. Opet, procijenite sami.
Dalje istraživanje ovog slučaja prekinulo je ispisivanje učenika iz škole.

Da rezimiramo, šta je u ovom slučaju uradila škola, a šta su uradili pojedini mediji do ispisivanja učenika iz škole?
Škola je odmah pokrenula postupak prema utvrđenim procedurama. Pojedini mediji nisu prvo istražili i provjerili informacije koje su iznijeli u javnost. Nisu u istom članku prikazali izjave svih strana u spornom slučaju, čime su doveli u pitanje osnovni kvalitet svakog medijskog izvještavanja, a to je objektivnost i nepristrasnost.

Uloga medija u ovom ili bilo kom drugom slučaju jeste da utvrdi je li pokrenut postupak, zatim da prati taj postupak kako bi takvom vrstom kontrole uticali na ispravnost samog postupka. Znači uloga medija nije da bilo koga blati nego da utiču na nečije ponašanje, ne da izriču sud nego da predoči činjenice.
Krajnju ocjenu kvaliteta medijskog izvještavanja prepuštam onima koji su ovo pročitali. Sami procijenite je li ovdje riječ o zataškavanju nasilja ili je u pozadini svega ipak nešto drugo.

Za kraj, u slučaju da se ovdje radi o politizaciji. Potpuno je normalno u savremenom društvu da mediji vrebaju greške nosilaca javnih funckcija. To im je uostalom posao. Nemam ništa protiv toga. Ali nemojte da u političkoj borbi bacate medijske granate na školsku ustanovu sa stogodišnjom tradicijom samo zato što tamo u jednoj kancelariji sjedi neko ko po vašem mišljenju tamo ne treba da bude. Povrijedićete ljude koji tamo samo rade svoj posao. Borite se protiv svojih neistomišljenika, to je vaše pravo. Samo, molim vas, nemojte preko djece.

( FB Stanislav Tomić)