ističemonaslovnaRegija BiračVijesti

Rajko Dukić pisao Sindikalnoj organizaciji „Alumine“

Pismo Sindikalnoj organizaciji metalske industrije i rudarstva „Alumine“ , u ime Grupacije i Kompanije „Boksit iz Milića“, danas je uputio mr Rajko Dukić, predsjednik Grupacije i Kompanije „Boksit“. Pismo prenosimo u cijelosti:

Sindikat metalske industrije i rudarstva RS
Sindikalna organizacija „Alumina“ d.o.o. Zvornik
Predsjedniku Sindikata Aleksandru Sejmenoviću

Poštovani gospodine Sejmenoviću,
Obraćam Vam se u ime Grupacije i Kompanije „Boksit“, a preko Vas Sindikalnoj organizaciji i zaposlenim u „Alumini“. Razlog zašto to činim je Vaš zahtjev upućen, dana 18.12. ove godine, Upravi „Alumine“, u kome tražite:

  1. Organizvan prevoz,
  2. Regres 1.500,00 KM (linearno),
  3. Povećanje plata linearno (400,00 KM),
  4. Novčanu nadoknadu za Božić (200,00 KM), Vaskrs (200,00 KM) i Dan Fabrike (250,00 KM),
  5. Isplatu trinaeste plate, kako je i obećano,
  6. Radna subota, a da bude neplaćena, ne dolazi u obzir,
  7. Otežani uslovi rada, uraditi kategorizaciju radnih mjesta i odrediti mjesečnu nadoknadu koja bi se uvrstila u lični dohodak,
  8. Bez otpuštanja radnika.

Prije nego što se konkretno izjasnim po Vašem zahtjevu, daću Vam neke informacije i podatke:
Ugovorom o integraciji, zaključenim 1969. godine, između Energoinvesta Sarajevo i Kompanije „Boksit“, tadašnji naziv Rudnici boksita Vlasenica, preuzeta je obaveza, od strane Energoinvesta, da se u Milićima izgradi aluminijumski Kombinat, koji bi se sastojao od Rudnika, sa proizvodnjom od 800.000 tona ruda, Fabrikom za proizvodnju glinice od 300.000 tona i Elektrolizom od 100.000 tona. Ovaj Kombinat trebala je da gradi jedna od navećih svjetskih kompanija, iz oblasti aluminijumske industrije, američki Kajzer, čiji su stručnjaci, boraveći kod nas, utvrdili da postoje svi uslovi za izgradnju takvog Kombinata. Umjesto da se Ugovor o integraciji realizuje, 1972. godine, Energoinvest sklapa ugovor sa sovjetskim kompanijama o izgradnji Fabrike za preradu boksita, koja je, na volšeban način, iz političkih razloga, umjesto da se gradi u Milićima, izgrađena u Zvorniku.
Postoje dokumenti u kojima stoji da će se, izuzev matične fabrike, sve drugo što se bude gradilo, na bazi prerade glinice, dislocirati izvan Zvornika. Umjesto da se to realizuje, unazad proteklih 45 godina, od kada Fabrika postoji, desetine miliona tona rude isporučivane su Fabrici, po bagatelnim cijenama pa, zbog nepoštovanja Društvenih dogovora o cijenama, koji su važili prije rata, pokrića gubitaka i otpisivanja kamata, dok smo bili i mi i Fabrika u sastavu Energoinvesta, tokom boravka Litvanaca, pa i nakon njih, pa do današnjih dana, zbog otpisa kamata, niskih cijena, nepoštovanja dogovora i ugovora, kao proizvođač i isporučilac rude, u najdužem periodu rada Fabrike bili smo jedini, isporučujući nekada i milion i po tona rude godišnje, oštećeni smo za više stotina miliona maraka. Ovi i neki drugi podaci, kao i mnogo toga što smatram da je bitno za naša dva Kolektiva, nalazi se u mojoj knjizi „Birač-Alumina“, koja je, kada je izašla 2020. godine, poslata u Fabriku, 500 primjeraka.

Poslujući kao strateški partneri, bilo bi za očekivati, a što je i normalno, s obzirom na karakter naših poslova i odnosa, da se više uvažavamo i poštujemo, a to nažalost nije tako.

Unazad nekoliko godina proizvodnja rude boksita, na godišnjem nivou 300.000 tona, što čini oko 40 % vaših potreba, odvija se jamskim putem, u veoma složenim uslovima (voda, odroni, prašina, gasovi, polumrak, bezbjednosno rizični), korištenjem veoma skupih mašina, repromaterijala, rezervnih dijelova i drugih roba, neophodnih za radne procese čije su cijene, za poslednje dvije godine dana, u prosjeku porasle i za 70 %. Za navedeno vrijeme, uključujući i iduću godinu, potpisali smo ugovor, cijene rude nisu se mijenjale, pa je sada cijena tone rude boksita, isporučena u Fabrici, 88,00 KM, jeftinija za dvije marke nego kubik ogrevnog drveta, na pijaci u Zvorniku.

Iako godinama ne isplaćujemo regrese, niti bilo kakve druge benefite, izuzev plata, koje se nisu povećavale već duže vremena, imajući u vidu ozbiljne poremećaje na svjetskom tržištu, ne samo zbog smanjene tražnje, nižih cijena, već i sve više prisutne konkurencije (Kina, Grčka itd.), koja nudi značajno jeftinije robe iz vašeg programa, iako je, ne samo teško, nego i nemoguće poslovati pod uslovima pod kojima mi sada radimo, zadržali smo cijene, dajući ne mali doprinos da Fabrika može da radi i da opstane na svjetskom tržištu, a što se ne bi reklo kada je u pitanju vaša strana. Kada to kažem, imam u vidu da ste proteklih godina, pored redovnih i dodatnih plata, uredno isplaćivanih, mi isplaćujemo sa dva mjeseca zakašnjenja, koje su veće nego kod nas u prosjeku za 200,00 KM, isplaćujući regerese i razne druge benefite, kao i isplaćujući plate stotinama viška zaposlenih, koji su primani, mahom kao neproduktivna radna snaga, ugrožavali ste poslovnu stabilnost Fabrike i njen opstanak na tržištu.

Vaši sadašnji zahtjevi su ne samo nerazumni, nego sumanuti i veoma opasni po oba Kolektiva ali nešto manje za nas, a zbog čega to kažem navešću sledeće podatke:

  • U rudarskoj proizvodnji 60 % zaposlenih nije domicilno stanovništvo ili su penzioneri.
  • Naš prihod, po osnovu poslovnih odnosa sa vama (ruda, hidrat, prevoz i drugo), čini oko 75 % ukupnog prihoda, a vrijednost isporučene rude, prema Planu za iduću godinu, računato po cijeni na Rudniku, učestvuje sa 42,85 %.
  • U okviru Grupacije i Sistema, kojim rukovodim, gdje, pored Kompanije „Boksit“, su i ćerke firme „Gramel“, „Soligna“, „Specijalna bolnica iz hirurških oblasti“, kao i „Mileks“, Farme i „Drina osiguranje“, prihod od rude učestvuje sa 24 %.

Navedene podatke dao sam iz razloga da vam skrenem pažnju, ne želeći da budem subjektivan, da imamo načina i prostora da preživimo, odnosno da opstanemo i funkcionišemo i u ovim veoma nepovoljnim tržišnim uslovima, a kada je u pitanju Fabrika, bez našeg boksita, može se samo prodati u staro gvožđe.
Razmislite dobro, ukoliko vašim neodgovornim i nemoralnim potezima, kada smo mi u pitanju, kao poslovni partner, na čiju štetu radite i šta bi se moglo desiti ako stanemo i mi, zbog vas i vašeg odnosa prema nama, i stanete vi, jer tako kako mislite da radite sječete granu na kojoj sjedite.

Kada su u pitanju naše lokalne zajednice, prije svega Zvornik, želeći da naglasim koliki je značaj Fabrike za njegov razvoj i opstanak, kada je Fabrika počela da se gradi, Zvornik je bio nešto veća varoš, bez ijedne zgrade veće od četiri sprata, stoji u pismu koje je potpisao predsjednik Kompanije i Grupacije „Boksit“ mr Rajko Dukić.

(Izvor: FB Alumina Zvornik“)

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button