BiHističemonaslovnaRegija BiračRepublika SrpskaVijesti

Emotivne ispovijesti porodica koje su donirale organe preminule djece, priča Branke Vasiljević iz Zvornika i porodice Vidović…

Branka Vasiljević iz Zvornika doživjela je najveću tragediju, koju jedan roditelj može da doživi.

Naime, njen sin Stefan doživio je saobraćajnu nesreću i nakon mjesec provedenih u komi, doživio je moždanu smrt. Kako mu nije bilo spasa, Branka i njen suprug odlučili su da doniraju organe svoga sina, kako bi nastavio da živi kroz drugog. Još jedna porodica podijelila je svoju ispovijest oni su, takođe, izgubili sina, ali su spasili čak pet života!

U svojoj ispovijesti Branka je ispričala da je doniranje organa bila i jedna od želja njenog sina.

– Moj sin je doživio saobraćajni nesreću 2019. godine. Imao je 27 povreda i mjesec je bio u komi. Najveća povreda bila je na glavi, imao je i hematom na mozgu. Tih mjesec dok je bio u komi povrede su se sanirale, međutim, hematom na mozgu se vratio i još se i uvećao – priča Branka.

Nakon što je doživio moždanu smrt, ona i suprug odlučili su da doniraju organe i to dva bubrega i jetru.

“I sam je želio da otvori donorsku karticu”
Kako kaže, na taj korak se odlučila, jer joj je i sam sin jednom prilikom rekao da bi volio da otvori donorsku karticu.

– Sjedali smo jedan dan i pili kafu kada je išla emisija na TV o tome. Tada je rekao da bi volio da otvori donorsku karticu. To je negdje ostalo u meni. I kada se to desilo, kada su nam rekli da je doživio moždanu smrt, mene i muža su uveli u sobu i pitali nas da doniramo organe. Istog momenta mi je naš razgovor prošao kroz glavu, i odmah sam izgovorila da želimo – prisjeća se ova hrabra žena.

Kako kaže, sebi nikada ne bi oprostila da nije to uradila.

– Mi smo izgubili sina i gledali smo šta možemo uraditi. Ovo je Stefanovo dobro djelo – kaže Branka.
Poslije tri godine upoznala je ženu kojoj je donirala jetru svog sina. Kako kaže, nakon tri godine od nesreće upoznala je ženu kojoj je donirana jetra.

– Upoznala sam Nihadu! To je takav osećaj, kao da osjetiš nešto, on jednostavno živi kroz nju, nema drugog objašnjenja. Ispuni vam se duša kada vidite da je ona ostala sa svojom djecom i svojom porodicom – rekla je Branka.

Smilja i Milan produžili su pet života organima svog sina.

Priča Milana i Smilje Vidović dokaz je da za dobrotu i plemenitost nije bitna ni boja kože, a ni vjera. Nakon što im je sin Slobodan stradao u 26. godini u saobraćajnoj nesreći, Smilja i Milan donirali su njegove organe i tako spasli čak pet života. Jedinu želju koju su imali, nakon što su dali pristanak za transplantaciju, bilo je da upoznaju ljude kojima su donirali organe svog voljenog djeteta.

– Doktor nam je saopštio da još noć ako bude živ. Vraćali smo se kući iz Banjaluke, i muž mi kaže – ja i sin smo odlučili da ako organi mogu da se presade, da to doniramo! Ja sam rekla, neka moj Bobo živi kroz drugog i tako je bilo – kaže Smilja.

U selu se organizuje turnir kao znak sjećanja na nastradalog Slobodana, a kako kažu njegovi roditelji, svi koji su dobili Slobodanove organe dođu tog dana i učestvuju u njemu.

– Četvoro smo upoznali, a peti nam se nije javio! Imali smo želju da ih upoznamo sve! Željeli smo da on živi kroz druge – kaže Smilja, a njen suprug Milan kroz suze dodaje:

– Rekao sam, neka ostane šta ostati može! Imamo sada Ismeta, imali smo i Todora. On je umro od neke druge bolesti. Jedina želja mi je bila da upoznam sve te ljude. Neka ih imamo.

“Mi se osjećamo kao jedno”.

Slobodanovu jetru dobio je Ismet Devedžić, koji je izgubio svaku nadu da će dobiti novu jetru i novu šansu za život.

– Transplantacija je koštala 300.000 KM, ja nisam imao taj novac i nisam se nadao ničemu, jer sam poslije šest mjeseci bio na aparatima. Dvije godine sam bio teško bolestan, jedini lijek je bila transplantacija. 29. maja dok sam ležao u bolnici, ljekar je došao i rekao mi je da će biti transplantacija. To je bilo kao u nekom snu. Da sam čekao još dva mjeseca, bio bih mrtav. Dobio sam novi život – kaže Ismet.

Kako kaže, sa Slobodanovom porodicom ima jako lijep odnos.

– Mi i osjećamo kao jedno! Od početka je bilo tako. U selu je osnovan i turnir sa imenom moga sina, i svi oni koji su dobili organe su dolazili. Omladina i igrači… Tu ima tri, četiri sela i obilježi se njegov dan – kaže Smilja.

Ismet dodaje i da se sa Slobodanovom porodicom čuje redovno.

– Na godišnjicu idemo svi zajedno. Zahvaljujući njima ja sam ovdje – kaže Ismet, piše Blic.

Smilja i Milan Vidović dobitnici su mnogih priznanja za dobro djelo koje su učinili.

(Blic)

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button