Protojerej Marko Danojlović o Zadušnicama
Naša Sveta Crkva propisala je između ostalih subota koje su samim svojim danom posvećene upokojenima (u Gospodu usnulim) i četiri godišnja dana, odnosno četiri subote, kada se posvećuje naročita pažnja upokojenima. To su zadušni dani ili ako bi smo samu riječ zadušni drugačije napisali dobili bismo precizniji smisao, dakle za dušu – za dušni.
Šta bismo to trebali da radimo tih dana za duše naših predaka, srodnika, poznanika koji su u Gospodu usnuli?
Samim time što mi ne znamo koje je trenutno stanje njihovih duša veoma je bitna na prvom mjestu naša molitva za pokoj njihovih duša. Čvrsto vjerujući da će Gospod Bog biti milostiv prema njima a po svome velikom čovjekoljublju, mi dakle prinosimo naše molitve nevidljivo ali i vidljivo prislužujući “beskrvne” žrtve u vidu svijeća i u vidu “univerzalnog” prinosa a to je pšenica odnosno panaija.
Na zadušni dan veoma je bitno da posvetimo naročitu pažnju uređenju grobnih mjesta iako se podrazumijeva da su ista tokom cijele godine čista, uređena i bez nekih, našem narodu svojsvtvenih, “propratnih” detalja u vidu predmeta koje je pokojnik volio, peškira, starih kadionica, a da ne govorim o hrani koju po našem odlasku raznose psi i ostale životinje. Na taj način ne da ne doprinosimo čistoti i urednosti nego upravo suprotno pravimo od svetih grobnih mjesta smetlište a što je, složićete se, svetogrđe i nepoštovanje i prema Gospodu a i prema upokojenima.
Na sam dan zadušnica najbolje bi bilo ako makar jedan član domaćinstva može prisustvovati Svetim zaupokojenim Liturgijama koje se služe u našim hramovima i donijeti pšenicu (panaiju) sa papirićem na kome su ispisana imena svih upokojenih za koje smo taj prinos i donijeli. To svakako ppokazuje da smo u molitvenoj zajednici sa njima.
Dolazak sveštenika koji će odslužiti pomen i zajedno sa nama se pomoliti Gospodu Bogu za pokoj duša upokojenih je suštinski dio zadušnica.
Kada je u pitanju donošenja hrane možemo reći da se blažene uspomene Patrijarh srpski Pavle bavio tim pitanjem i apelovao da se od grobnih mjesta ne prave mjesta za poslugu te se na taj način dodatno skrnave ali isto tako svjesni činjenice nečega što se odomaćilo u našem narodu možemo razmjeti ukoliko je to van grobnog mjesta, skromno, čisto i bez ogromnih količina hrane. Dakle apsolutno neprimjetno i nenapadljivo.
Sve u svemu mišljenja sam da smo opet zamijenili teze i da umjesto molitve, panaije i svijeća prinosimo ogromne količine hrane i alkohola koje upokojenima svakako nisu potrebni osim nama i našim stomacima. Da ne govorim, a kako spomenuh, da se uređenje grobnog mjesta stavlja u drugi plan te da su ona najčešće preplavljena smećem nakon našeg odlaska. O paljenju cigareta koje se zabadaju u zemlju prosto nemam riječi koliko to nema nikakvog smisla, koliko je ružno i sramotno. Opravdanje da je to pokojnik volio samo je još jedan dokaz našeg neshvatanja i vjere i Boga i stanja pokojnika u kome se sada nalazi.
U nadi da će ovih nekoliko rečenica pomoći da ispravno shvatimo dan zadušnica te da se ponašamo kako to dolikuje pravoslavnim srbima želim vam svako dobro od Gospoda.
Protojerej Marko Danojlović,
Drinjačka parohija koju čine sela: Drinjača, Đevanje, Liješanj, Kamenica, Novo Selo, Sopotnik i Zelinje.
