Molitve i tišina na Veliku subotu
Drugi dan hrišćanske žalosti posle Velikog petka – dana raspeća Isusa Hrista. Veliku subotu vernici obeležavaju u molitvi i tišini.Velika subota posvećena je uspomeni na pogreb Isusa Hrista i njegov silazak u Ad. Deo je Strasne sedmice i uvod u Vaskršnje praznike.
Hristos je to učinio, jer je mesija i izbavitelj cjelokupnog ljudskog roda, a ne samo svojih savremenika.
Danas je i posljednji dan Velikog posta.
Običaji nalažu da posljednji dan nedjelje žalosti treba provesti u miru i tišini, uz molitvu i post. Zarad blagostanja dobro je učiniti neko humano djelo. Siromašnima udijelite hranu ili nešto novca što će vam se, prema vjerovanju, višestruko vratiti. Žene bi posebno trebalo da obrate pažnju na svoje aktivnosti, a naročito da izbjegnu bilo kakav ručni rad. Muškarci takođe na Veliku subotu ne rade teške radove u polju.
Običaji i verovanja
U kućama se završavaju neophodni poslovi oko dočeka velikog praznika.
Sprema se i čisti kuća, priprema odeća. Ko nije obojio jaja i to ujutru završava, pre izlaska sunca.
U pojedinim delovima zemlje mesi se kolač vaskršnjak.
I dalje se strogo posti, na vodi. Propisano je suhojedenje, odnosno ne jede se kuvana hrana.
Najrašireniji naziv za današnji praznik je Velika subota, ali se u nekim krajevima ovaj dan zove i Strašna subota, Zavalita subota, Crvena subota i Dugačka subota. Svi ovi nazivi podsećaju na duge Hristove muka na raspeću.
Stari veruju da se zbog toga na današnji dan obavezno treba učiniti neko dobro delo ili udeliti milostinja siromašnima. Veruje se da će se to višestruko vratiti dobročinitelju.
Na Veliku subotu se ne radi u polju i ne rade se nikakvi ručni radovi.
