Poglavar Rimokatoličke crkve papa Franja preminuo je u 89. godini, saopštio je Vatikan.
Papa Franja preminuo je dan nakon proslave Uskrsa na kome prvi put od početka papinstva nije držao misu.
“Draga braćo i sestre, sa dubokom tugom moram da objavim da je preminuo naš sveti otac Franja”, saopštio je kardinal Kevin Farel na vatikanskoj televiziji.
U objavi Vatikana napisano je da se “jutros u 7:35 rimski biskup Franja vratio u kuću Očevu”.
Argentinski kardinal Horhe Mario Bergoljo izabran je za poglavara Rimokatoličke crkve 13. marta 2013, a odabrao je ime Franja. Do izbora za 266. pontifa bio je nadbiskup Buenos Ajresa, a prvi je papa još od osmog veka da nije Evropljanin i prvi sa Južne hemisfere i iz redova jezuita.
Bergoljo je bio inspirisan da se pridruži jezuitima 1958. godine nakon oporavka od teške bolesti.
Bolovao je tada od teške respiratorne infekcije zbog koje mu je uklonjen deo plućnog krila. Kasnije se prisećao da mu je medicinska sestra spasila život, odlučivši da udvostruči dozu lekova koje je primao.
Papa Franja je bio sin italijanskih imigranata, radnika na železnici. Rođen je 17. decembra 1936. godine, a nadbiskup Buenos Ajresa bio je od 1998. godine. Na položaj kardinala uzdignut je tri godine kasnije.
Važio je za skromnog čoveka, često je autobusom išao na posao, sam sebi kuvao i redovno posećivao siromašne četvrti u blizini argentinskog glavnog grada.
Ime Franja odabrao je u čast Svetog Franje Asiškog, osnivača jezuitskog reda, zato što se svetac naročito brinuo za dobrobit siromašnih.
Bio je poznat po svojoj skromnosti i posvećenosti socijalnoj pravdi. Tečno je govorio španski, italijanski i nemački jezik. Tokom svog pontifikata, zalagao se za reforme unutar Crkve i naglašavao važnost milosrđa i brige za siromašne.
Franja se isticao i po međunarodnoj vidljivosti kao pape i posvećenosti međureligijskom dijalogu.
Imao je tolerantan stav prema članovima LGBT+ zajednici i bio veliki kritičar neobuzdanog kapitalizma, konzumerizma i preteranog razvoja.
Zalagao se za borbu protiv klimatskih promena, za univerzalno ukidanje smrtne kazne nazivajući je suštinskim zlom.
Papa Franja je kritikovao porast desničarskog populizma, pozivao na dekriminalizaciju homoseksualizma, pomogao je da se obnove potpuni diplomatski odnosi između SAD i Kube, pregovarao o sporazumu sa Kinom kako bi se definisao koliki uticaj tamošnja Komunistička partija ima u imenovanju kineskih biskupa.
Budući da je imao manje formalan pristup papstvu od svojih prethodnika, boravio je u pansionu Svete Marte umesto u Apostolskoj palati, zvaničnoj rezidenciji poglavara Rimokatoličke crkve.
Uprkos nekoliko zdravstvenih izazova, uključujući operaciju debelog creva 2021. godine i kile 2023. godine, kao i povredu desne nadlaktice nakon pada u svojoj rezidenciji u januaru 2025. godine, papa Franja je u svojoj autobiografiji izjavio da je zdrav i da ne planira da se povuče sa mesta poglavara Rimokatoličke crkve.
Početkom meseca oboleo je od akutnog bronhitisa zbog kojeg je 14. februara smešten u bolnicu u Rimu, nakon čega je posle više mesec dana pušten. Od tada je provodio vreme u svojoj rezidenciji.
Nakon smrti pape započinje cijeli niz događaja, pri neke vatikanske tradicije potječu još iz starog Rima, a krajnji događaj jest izbor novog lidera Katoličke crkve.
Tradicionalno je posao kamerlenga, višeg vatikanskog dužnosnika, potvrditi papinu smrt. Trenutačno tu poziciju obnaša kardinal Kevin Farrell, rođen u Irskoj koji je i vijest objavio na Uskrsni ponedjeljak.
Pema tradiciji, njegov pečatni prsten koji služi kao pečat za službene papinske dokumente biva oštećen ili uništen, što označava kraj njegove vladavine, a papinski stanovi su zapečaćeni. Kamerlengo potom obavještava kardinalski kolegij, upravno tijelo viših crkvenih dužnosnika, da je papa umro, prenosi POLITICO.
Razdoblje žalosti
Slijedi devetodnevna žalost poznata kao Novendiale, što je izvorno starorimski običaj. Italija također obično proglašava razdoblje nacionalne žalosti.
Njegovo će tijelo biti blagoslovljeno, odjeveno u papinsko ruho i izloženo u Bazilici Svetog Petra za javno razgledavanje, gdje će stotine tisuća ljudi stajati u redu kako bi odali počast, uključujući strane dostojanstvenike i svjetske vođe. U prošlosti je papino tijelo bilo izloženo na uzdignutoj platformi zvanoj katafalk, ali budući da Franjo želi pojednostavljeni obred, njegovo će tijelo biti u otvorenom lijesu bez toliko pompe i raskoši.
Istorijski gledano, pape su često bili balzamirani, a nekima su vađeni organi prije pokopa – crkva u blizini Fontane di Trevi u Rimu čuva srca više od 20 papa u mramornim urnama.
Vatikan će ući u prijelazno razdoblje zvano sede vacante, što znači “sjedalo je upražnjeno”, tijekom kojeg je vladavina crkve privremeno predana kolegiju kardinala – iako se ne mogu donositi veće odluke dok se ne izabere novi papa.
Pokop
Papin sprovod najvjerojatnije će se održati na Trgu svetog Petra, a ožalošćeni će se skupiti u Vatikan na misu. Predvodit će ga dekan Kardinalskog zbora, a to je trenutačno 91-godišnji Talijan Giovanni Battista Re.
Prema tradiciji, papu se potom pokapa u Vatikanskim špiljama, kriptama ispod Bazilike svetog Petra. Ondje je pokopano gotovo 100 papa, uključujući papu Benedikta XVI., Franjinog prethodnika, koji je dao ostavku 2013. i umro 2022.
Novi papa
Nakon što se izabere novi papa, predstavnik kardinalskog zbora čita latinsku objavu Habemus papam, što znači “Imamo papu”, s glavnog balkona bazilike svetog Petra s pogledom na tisuće vjernika. Zatim novoizabrani papa, nakon što je odabrao papinsko ime (najvjerojatnije u čast sveca ili prethodnika) i obukao bijelu mantiju, izlazi na balkon kako bi održao svoje prvo obraćanje javnosti. I time katolički svijet ima novog vođu.
