Promocija knjige “Karcinom je samo dijagnoza”: Podrška u borbi s rakom

Sanja Raković i ja smo zajedno prošle kroz veliki dio moje i njene bolesti, a tokom razgovora shvatile smo kako bi bilo dobro da se nešto ostavi, ali ne da bismo dobili sažaljenje ljudi koji budu čitali o tome, nego da budemo podrška i vjetar u leđa onima koji se tek spremaju da obuju naše cipele i zagaze stazom kojom smo mi već prošle, priča za “Nezavisne” Neda Đukić Borojević, autorka dvije knjige koje izlaze pod istim, zajedničkim nazivom “Karcinom je samo dijagnoza”.

Ove knjige biće predstavljene u ponedjeljak, 28. aprila, od 19 časova u Banskom dvoru, a u njima se isprepliću emotivne priče i borba sa najopakijom bolešću – karcinomom.

Kako priča Đukić Borojevićeva, ona je Sanji veoma zahvalna što joj je poklonila povjerenje i otvorila vrata svoje duše, kako bi je mogla bolje upoznati.

“Sanja je školska drugarica moje kćerke, i ja sam o njoj znala onoliko koliko kćerke govore o školskim drugaricama. Međutim, ja sam upoznala lavicu, ženu koja je puna života, koja je srećna, bogata, voljena, jer je zdrava. A to, nažalost, shvatimo tek onda kad naš život dođe u opasnost i kad se borimo za njega”, ističe autorka.

Pojašnjava da je o Sanji posebna knjiga, pod nazivom “Proći će”, jer je nju kroz svu tu muku vukla upravo floskula “proći će”.

“To je jedna sveštenička priča: ‘Kad je čovjeku dobro, da se ne posili, a kad mu je loše da se ne ponizi, jer sve, i dobro i loše, prođe’. Godina i po njenog liječenja je sadržana u toj knjizi. Druga knjiga je naslovljena, sa jedne strane ‘Odlazak jednog lava’, jer je moj unuk htio da se tako zove knjiga njegovog djeda, u kojoj smo suprug i ja, a drugi dio knjige se zove ‘Drugo poluvrijeme’, i ja zaista uživam u ovom drugom poluvremenu, te bih svakome poželjela ovakav život. U vrijeme bolesti uvidjela sam šta je u životu važno, kome se treba posvećivati, te koliko treba izbjegavati negativne ljude i okružiti se pozitivnim i srećnim ljudima”, naglašava.

Knjiga je, dodaje, jedan mali priručnik.

“Naše je samo ono što damo, a ja sam htjela da to podijelim s ljudima. Nakon operacije debelog crijeva i metastaza na plućima imala sam trovanja hemoterapijom, ali sam imala sreću da upoznam dr Dragana Ivanova u Novom Sadu, koji mi je pisao terapiju, i sve je to sadržano u knjizi. Neka samo jednoj osobi olakša njegove muke, meni će biti drago i ja sam napravila veliku misiju u životu”, dodaje Đukić Borojevićeva.

Ona navodi da je sve počelo prije pet godina, kada je zbog karcinoma izgubila supruga.

“Zatim je Sanja 2022. godine u junu dobila karcinom, a nakon toga i ja u novembru iste godine. Tada se sve ispreplelo, a moja kćerka je sa Sanjinim drugaricama bila na smjenu kod nje, tokom liječenja u Turskoj, na šta sam jako ponosna. Ali, sve je to lijepo kad čovjek ima podršku porodice, prijatelja, no kad se svjetla ugase, zavjesa spusti i kad svi odu kućama, a ti čekaš, ostaneš sam, u glavi ti je kino, i razmišljaš o onome što ne može biti čekajući da svane. Tada sam sto puta razmišljala: ‘Bože, kako bi se lakše bilo boriti sa rakom da sunce ne odlazi na počinak, da je bar uvijek svjetlo i da nema tog mraka’. Ja se tad okrećem na hiljadu strana, ne mogu zaspati, a ono je otišlo na počinak, i ne zna koliko ga ja željno čekam”, priča Đukić Borojevićeva.

Kako kaže, najgori osjećaj je kad se čovjek prvi put susretne sa dijagnozom.

“No, onda se ipak javlja nešto, pronađe se resurs koji i ne znaš da imaš. Rodi se prkos, inat, i kažeš: ‘Hoćeš borbu? Imaćeš je! Ili ću ja tebe ili ćeš ti mene, druge mogućnosti nema’. Čovjek mora postaviti cilj i ne dati da ga išta spriječi da dođe do njega. Moj cilj je u najtežim momentima bio da moja kćerka ima majku s kojom će zajedno proslaviti 60. rođendan, kao što sam imala ja. Ako Bog da sreće i zdravlja možda će moja kćerka imati majku živu i za 70. rođendan”, dodaje ona.

Ona savjetuje one koji se bore s ovom bolešću da se trebaju naoružati strpljenjem i Božjom pomoći.

“Doktori pomažu, ali oni nisu, uz dužno poštovanje, bogovi. Ja sam zaradila penziju kao medicinska sestra i znam šta doktori čine, te koliko je medicina napredovala, ali oni ne mogu ništa ako ti ne povučeš sve svoje snage, za koje nisi ni znala da posjeduješ. U našem podneblju ljudi kriju bolest kao zmija noge, što je veliki problem. O njoj se ne govori. Ali, ako idemo od pretpostavke da je u Evropi svaki drugi čovjek bolestan od neke vrste karcinoma, nemamo se čemu čuditi, i samo možemo reći da je zdravlje u današnje vrijeme jedan od najvećih luksuza. Borimo se sa pošasti modernog doba, gdje je rak najveća sponzoruša koja je ikad postojala”, zaključuje ona.

(Nezavisne)