Pismo čitalaca: Stid me zbog djeteta
Ovo je tekst podrške za majke koje se “stide” svog djeteta sa smetnjama, izazovima ili poteškoćama.
Ja osjećam i znam koliko je vama teško i pokušaću vam objasniti zašto se tako osjećate, u otvorenoj želji da iza ove objave zauzmete drugi stav.
1. Majke djece s poteškoćama se “srame” svog djeteta jer se nalaze u uskom krugu ljudi koji to dijete etiketiraju i “ubijaju u pojam”.
Majci svaki dan ukazuju, tobož dobronamjerno, koliko je njoj dijete atipično. Ona kao jedinka grli svoje dijete, dok oko nje drugi igraju kolo neznanja, bezumlja i nevjere.
Majko!! Gdje nema vjere, sotoni je gnijezdo! Kada se kolo zaustavi, oni svi prstom pokazuju na njeno dijete. Toliko je dugo izložena tome da koliko god da voli dijete počne gledati na njega s osjećajem stida, kojeg su joj nametnuli drugi. Oni ga se stide, ne ti! Oni projektuju svoja osjećanja u tebe, majko!
Majko, riješi ih se! Da ti je rođena sestra, riješi je se!
2. Majku djeteta s poteškoćama osuđuju na stubu srama neuki i nesvjesni ljudi. Smatraju da s njom nešto nije u redu i s njenim majčinstvom, čim je takvo dijete! Otvoreno to govore i pred njom i njoj iza leđa.
“Takvo” dijete je “takvo” zbog nje! Ona je kriva! Ona! Veliki broj očeva ima ovu teoriju pa ostave dijete i suprugu na milost i nemilost!
Ona, koliko god voljela dijete, povlači ga iz socijalne sredine i sebe samu, osjećajući duboki bol. Čak i povjeruje u to da je kriva. Krije svoja osjećanja. Ona se raspada iznutra, dok vi mislite da se ona stidi svog djeteta. Ona ima osjećaj nedopustive i infantilne krivice o kojoj mi nemamo pojma, a iz nje se rađa sjenka crnih dugih krila – depresija. Kada sjenke zaklopi krila nad žrtvom, tu je i kraj. Kada je majci kraj, kraj je i djetetu.
Majko, raširi krila, stavi dijete na njih i leti!
Nisi kriva! Stanje tvog djeteta je uslovljeno sa 126 faktora i više. Ono je srećno zbog tebe! Gurni tu sjenku iz sve snage! Sjenka bi da uhvati i dijete! Tvoja depresija će pojesti tvoje dijete kao dezert.
3. Majke djece s poteškoćama se često boje da će nešto “s vana” uznemiriti dijete pa to ljudi vide kao mogući stid. Ljudi zure u atipičnu djecu i komentarišu ih kao da su biljke, a ne živa bića.
Ponekad ih komentarišu kao da su predmeti. To je grozno! Nehumano!
4. S obzirom na to da izazovno dijete iziskuje mnogo više od pukog čina ljubavi, majke izazovne djece strijepe i strahuju da će neko na nju pokazati rukom. Ona ne samo da je kriva što je rodila “takvo”
dijete. Ona ne zna ni da bude majka! Vrlo rijetko majka osjeća stid zbog djeteta, ali to tako naziva ona ili ljudi oko nje. Ona se samo raspada i boji. Umire. Tako je. Ima sindrom slomljenog srca i sporu smrt. Zbog vas!
Nerijetko majka osjeća iracionalnu krivicu zbog stanja djeteta, koju uvećavaju ljudi oko nje usljed neznanja i emotivne nepismenosti. Ona, duša mila, kada se pojavi negdje s djetetom u javnosti, zamišlja tuđe misli o njoj i djetetu. Ona umišlja i da “čuje” misli im, a sve su grozne. Ona čak i “čita” i izraze im lica. I sva su prekorna i sablasna. Ona nekad i pretjeruje jer je u bezdanu samoće i bola. Istina je da svako u javnosti misli najviše o sebi, pogotovo u ego dobu, ovom 21. vijeku. Ona, ranjena milion puta, pogrešno vidi, čita i osjeća.
Ne i uvijek. Ja sam to prošla! Vjeruj mi! Nikad neću prihvatiti kada kažu da majke dijete gledaju kao na Božiju kaznu, kletvu ili teret pa zato izbjegavaju javnost. One se ne stide djece. One se boje vas! Nas! Znam da čitaš ovaj tekst, nepoznato ženo. Plakala sam ovo pišući, i još plačem. Molim te, pročitaj tekst još jednom. Promijeni gard. Stav. Poziciju. Kut gledanja.
Edina Heldić Smailagić
