Pročitajte priču “Teodora u kraljevstvu kolica”

Mr Edina Heldić – Smailagić

U jednom dalekom kraljevstvu živjela su kolica. Bilo je to kraljevstvo kao što je i kraljevstvo čarobnjaka, kraljevstvo ljudi i sva druga kraljevstva, samo što su u ovom živjela kolica različitih naravi, afiniteta i temperamenta. To je bilo vrlo dinamično kraljevstvo bez ijednog zvuka tišine. Po cijeli dan kolica su se vozala, odmjeravala snage jedni s drugima, mazala, popravljala, igrala se i škriposmijala. Znali su se obojiti u razne boje i praviti dugu na izmaku dana. Bila su tako bezbrižna i srećna u tom besmislu i lakoći postojanja.
Jednog dana se u njihov svijet mehanike i buke ušetala neobična djevojka. Čudno je hodala i kretala se. Djelovala je potpuno neusklađeno. U jednom trenutku je pala, pa se onda i vukla u njihovom pravcu. Nije odustala.
Kolica su vidjela ljude, ali nikad nisu vidjeli biće koje se tako kreće. S tolikim žarom, a sa tolikom patnjom.

-Ko zna šta je to! Sakrijmo se!

Sakrili su se u jednu garažu i čekali prvi korak nepozvanog gosta.

-Izađite. Ne plašite se. Ja sam Teodora. Imam cerebralnu paralizu. To je posebno stanje tijela. Imam ideju za vas. Potrebni ste ljudima, tiho je govorila pred vratima velike garaže.
Jedna od kolica, čuvena ljepotica među kolicima Lana, izašla je hrabro ispred. Nije čula za to stanje, ali je nešto u riječima djevojke duboko dirnulo njeno mehaničko srce. Do tada nije ni znala da može da osjeti saosjećanje.
Lana je spadala u električna kolica koja ima na sebi komunikator, pa se i osjećala prozvanom. Ostala kolica su se još uvijek sporazumijevala škripom i preko tragova guma. Tek poneka su imala i komunikator.
Lani se odmah dopala Teodora sa nekim neuhvatljivim neustrašivim sjajem u oknima cijelog svijeta koja se kriju u njenim očima.

-Svijet, to je Ona, mislila je.

-Izvoli, djevojko. Predloži, rekla je Lana.

-Mislim da bi vaš svijet bio ljepši kada biste imali neku svrhu. Život sa smislom je jedini dragocjen. Moje stanje mi ne dozvoljava da se sama krećem, a vi se krećete tako lako i čarobno. Bilo bi lijepo da se udružimo. Vi nam jedino možete pomoći. U kraljevstvu ljudi ima mnogo ljudi kao što sam ja, ljudi koji imaju otežano kretanje.
Zovu nas osobe sa invaliditetom. Neke zovu i RIJETKI.
Kada bismo imali vas uz sebe, imali bismo veću slobodu, a i ljudima koji brinu oko nas bi bilo lakše da se brinu o nama. Ja sam pobjegla od svoje majke koja mnogo brine o meni, samo u namjeri da joj pomognem oko same mene. I njoj i meni, rekla je Teodora vrlo otežano i polako. Onako kako umije.
Teodora ima i otežan govor.
Da je ovo rekla bilo kom drugom, ne bi razumio, bar ne odmah i ne tako brzo, ali komunikator Lana je sve razumjela jer u sebi ima sve jezike svijeta, samo što nikad nije pomislila da će to nekom zatrebati, pogotovo ne nekom iz kraljevstva ljudi.
Djelovalo joj je kao da je suđeno da služi ovoj hrabroj djevojci.
Na blagoslov svih kolica, dopustila je da Teodora sjedne u nju i da koristi njen komunikator.
Teodorina majka je bila tako srećna, kao i cijela zajednica osoba koja se ne kreću sa lakoćom.
Odmah su svi otputovali u kraljevstvo kolica da tamo sebi nađu druga, saputnika i saveznika.

-Eh, jedna je Lana, niko kao ja! Izabrala si mene najbolju, hajdemo sam plesati, trebamo poslije stići i na sport!, rekla je Lana Teodori, kada je njena mama pročitala priču o tome kako su se njih dvije upoznale i izašla iz sobe.

-Od ljubavi i emocija tvoje mame ću zahrđati. Šta joj je sad? Zar su sve takve majke? , upitala je Teodoru.

– Nisu. Moja mama ima poseban blagoslov, koji joj je dat baš kroz nas dvije. Tebe i mene. Njene suze su odraz radosti, a sjaj ogledalo smislenog života. Voli moju majku. Samo je voli.

Svoju bajku prvenstveno posvećujem Teodori Pavlović (na slici) i njenoj majci Danieli, koje žive u Banjoj Luci i aktivno se bore za prava osoba sa poteškoćama. Svojim primjerom su inspiracija mnogim porodicama u kojima raste izazovno dijete.
Zatim bajku posvećujem zajednici koja živi u miru sa cerebralnom paralizom, ali kojoj je potrebno još mnogo podrške u ovom društvu.

Radio Magic se zahvaljuje Edini na ovoj priči.