Čovjek koji je spajao ljude: Odlazak sveštenika Miloša Trišića iz Tuzle kao lekcija o zajedništvu
U vremenu kada medijskim prostorom i svakodnevnim životom prečesto dominiraju podjele, teške riječi i međusobne optužbe, vijest o odlasku protojereja-stavrofora Miloša Trišića iz Tuzle donijela je nešto sasvim drugačije-talas iskrene ljudske topline, jedinstva i zahvalnosti. Nakon 14 godina plodonosne službe u svom rodnom gradu, arhijerejski namjesnik i sveštenik Sabornog hrama Uspenja Presvete Bogorodice odlazi na novu dužnost, ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag.
Blagodarim za divnih 14 godina u svom rodnom gradu. Zajedno smo se trudili da se uzdižemo na duhovnom putu, obnavljajući naše svetinje i gradeći mostove među svim narodima. Hvala svima za sve, za svaku pomoć i podršku, poručio je Trišić.
Reakcije građana Tuzle na društvenim mrežama, bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost, pokazuju da istinska dobrota nema alternativu niti poznaje granice. Komentari puni poštovanja, hvale i emotivnih poruka podrške potvrdili su da je otac Miloš bio mnogo više od vjerskog službenika-bio je istinski stub zajednice, komšija i prijatelj svih Tuzlaka.
Tokom četrnaest godina provedenih na službi, Trišić se podjednako posvećivao obnovi pravoslavnih svetinja i duhovnom radu, ali i onom najtežem, a danas najvrednijem zadatku-izgradnji mostova među ljudima. Njegovo redovno prisustvo na kulturnim i društvenim događajima koji okupljaju građane svih vjeroispovijesti pokazalo je kako se vjera živi kroz ljubav prema bližnjem, ko god on bio.
Njegove riječi izgovorene na Trgu slobode tokom zajedničkog obilježavanja Božića: „Svi treba da vide kako mi u Tuzli u ljepoti i harmoniji živimo“, nisu bile samo prigodna praznična poruka, već formula po kojoj je živio i djelovao svaki dan.
U društvu koje nerijetko pati od manjka empatije, otac Miloš Trišić je svojim primjerom pokazao da jedan čovjek može ujediniti i oplemeniti sredinu u kojoj djeluje. Njegov odlazak na novu dužnost 1. septembra 2026. godine označava kraj jednog zlatnog poglavlja za vjerski i društveni život Tuzle, ali i ostavlja trajni putokaz kako se plemenitošću, poštovanjem i otvorenim srcem gradi bolja zajednička budućnost.
