
Španski grad Saragosa postao je globalni primer urbane transformacije i osvojio titulu Evropske zelene prestonice za 2028. godinu zahvaljujući ambicioznom projektu „Šuma građana“ (El Bosque de los Zaragozanos). Cilj ovog poduhvata jeste sadnja 700.000 novih stabala i autohtone vegetacije, čime se grad bori protiv suše i klimatskih promena.
Međunarodni žiri stručnjaka ocenjivao je kandidate kroz rigorozne ekološke kriterijume, a Saragosa je najviše poena osvojila na polju očuvanja biodiverziteta, upravljanja vodama i smanjenja štetnih emisija. Centralni stub njihove pobedničke strategije pod sloganom “Saragosa brine. Prirodno” je megaprojkat urbanog pošumljavanja pod nazivom “Šuma građana”.
Započet 2021. godine u saradnji sa organizacijom Ecodes, ovaj projekat ima jasan i ambiciozan cilj: posaditi 700.000 novih stabala i autohtonog grmlja do kraja decenije – tačno po jedno drvo za svakog stanovnika grada.
| Krajnji cilj sadnje | 700.000 stabala i grmova do 2030. godine |
| Trenutni rezultat | Preko 205.000 posađenih sadnica |
| Ukupna planirana površina | Oko 1.200 hektara novog zelenog prstena i unutrašnjih oaza |
| Trenutno pošumljena površina | Više od 230 hektara urbanih i prigradskih zona |
Ono što izdvaja “Šumu građana” od običnih akcija sađenja jeste njena masovna inkluzivnost. U sadnji aktivno učestvuju hiljade đaka osnovnih škola, stotine kompanija, kao i sami građani koji mogu da sponzorišu stabla.
Dodatno, grad primenjuje koncept visoke tehnologije i prilagođavanja klimatskim promenama. Zbog izrazito suve klime sa malo padavina, biraju se isključivo autohtone vrste (poput specifičnih hrastova, divljih maslina i crnog bora) koje prirodno podnose sušu, a svako posađeno stablo se geolocira tako da građani putem interneta mogu pratiti napredak “svog” drveta.
Zvanična titula za 2028. godinu dolazi kao snažan vetar u leđa planu Saragose da postane jedan od prvih 100 klimatski neutralnih gradova u Evropi do 2030. godine. Grad planira realizaciju preko 150 ekoloških podprojekata koji će obuhvatiti revitalizaciju rečnih tokova, uvođenje ekološkog javnog prevoza i masovno ozelenjavanje svakog gradskog kvarta.
Primer iz Saragose šalje jasnu poruku da ekološka transformacija nije rezervisana samo za daleke, bogate metropole, već da se uz jasnu viziju i zajednički rad može ostvariti bilo gde. Gledajući uspešan model gde svaki građanin simbolično dobija svoje stablo, prirodno se nameće pitanje: zašto se slična ideja ne bi pokrenula i u Republici Srpskoj, kao i na nivou cele Bosne i Hercegovine?
Naši gradovi se godinama suočavaju sa problemima zagađenja vazduha, letnjih toplotnih ostrva i hroničnog nedostatka planski uređenih zelenih površina u urbanim zonama. Zamislite projekat pod sloganom „Jedno stablo za svakog stanovnika” u Banjaluci, Sarajevu, Bijeljini ili Tuzli. Spajanjem lokalnih zajednica, škola, ekoloških udruženja i društveno odgovornih kompanija, mogli bismo primeniti japansku Miyawaki metodu brzorastućih urbanih šuma na zapuštenim javnim površinama.
Sve što je potrebno jeste inicijativa – da donosioci odluka i ekološki aktivisti prepoznaju ovaj model i pokrenu projekat koji bi promenio izgled naših gradova i obezbedio zdraviju budućnost za generacije koje dolaze. Saragosa je pokazala put, na nama je da napravimo prvi korak.




